Da li je privatni smještaj opterećenje ili resurs za svoju zajednicu? Moram ovo da pitam i da se pitam. Kad god se pokrene priča o privatnom smještaju, umjesto afirmativne priče idemo na sivu ekonomiju, neregistrovane, preizgradjenost, neprijavljivanje gostiju, sezonalnost…
Para uši i srce rečenica “Sve bi bilo lakše da imamo više hotela”.
Moguće da je tako. Crna Gora je jedina država na svijetu koja ima ovakav odnos u smještajnim kapacitetima 30:70 u korist privatnog smještaja.
Hoteli su registrovani, posluju kao uredjeni sistemi u kojima se tačno zna šta ko radi, kada, koliko. Dobro su organizovane službe prodaje, marketinga, održavanja, upravljanja.
Naš domaćin u privatnom smještaju je I prodaja I marketing I održavanje I upravljanje. Naš gost u privatnom smještaju je kupac u marketu, gost u restoranu, gost na plaži, gost na izletu, korisnik parkinga, kupac goriva, kupac sim kartica. Gost u privatnom smještaju je hodajuća marketing služba koja nije škrta na sugestijama, utiscima, kritikama, preporukama… Destinacija nam je viralna, od nas zavisi po čemu.
Kada domaćin razmišlja o cijeni kreveta u svom smještaju, on prvo razmišlja koliko će biti parking, koliko će biti ležaljka, koliko će biti hrana. Onda razmilšja koliko će naš gost htjeti da plati, i gleda da se uklopi u tu razliku.
Kada ugostitelji prave cijene oni razmišljaju koliko ih koštaju namirnice, radna snaga,računi, zakup lokacije… Cijena kreveta kod našeg domaćina ih ne interesuje (uglavnom)
Pitanje da li je privatni smještaj opterećenje ili resurs za zajednicu može značiti različite stvari zavisno od konteksta i specifične situacije.
Evo nekoliko ključnih aspekata za razmatranje:
- Ekonomski doprinos: lokalni stanovnici mogu ostvariti prihod iznajmljujući svoje stanove ili sobe turistima. Ovo može podsticati lokalno poduzetništvo i indirektno doprinijeti ekonomskom razvoju. Ostaje da provjerimo i definišemo koliko su naše lokalne politike razvojne i podsticajne da naše domaćine.
- Društveni uticaj: Ovo je tačka u kojoj dolazi do mimoilaženja želja i mogućnosti. Povećana dostupnost privatnog smještaja dovela je do povećane cijene najma stanova i konkurencije za dostupni smještaj, što otežava stanarima da pronađu povoljan i trajan smještaj. Ovo je jedan od glavnih razloga zašto se intezivno ide na ograničavanje broja stanova za iznajmljivanje. Ne treba od ovoga bježati ili doživljavati kao negativnu mjeru. Naprotiv. Ovo je najefikasniji način da se uvede red na tržište turističkog smještaja. Naši domaćini u privatnom smještaju će dobiti odgovarajući prostor za valorizaciju svojih kapaciteta.
- Turistički uticaj: Privatni smještaj podstiče turizam i privlači više posjetilaca, što je resurs za lokalnu ekonomiju. Međutim, pretjerani turistički pritisak dovodi do negativnih učinaka, poput preopterećenja infrastrukture i oštećenja okoliša. Preopterećene medjugradske saobraćajnice, nedostatak parkinga, preopterećena elektro-mreža, vodovodna i kanalizaciona takodje samo potvrdjuju da razvoj nije usaglašen ni održiv ako ostane na dosadašnjim osnovama. Odgovornost je na svima da se postojeće stanje koriguje i dovede u prihvatljiviji nivo.
- Zakonska regulative: Pitanje da li je privatni smještaj opterećenje ili resurs također zavisi i od toga kako je regulisan. Dobri zakoni mogu pomoći u uravnoteženju pozitivnih i negativnih učinaka privatnog smještaja na zajednicu. Novim Zakonom o turizmu, novim Zakonom koji se odnosi na promet na tržištu nekretnina značano će se uticati na dosadašnje negativne segmente.
Sve u svemu, odgovor na ovo pitanje nije jednostavan i varira od situacije do situacije. Važno je pažljivo analizirati uticaj privatnog smještaja na specifičnu zajednicu i razmotriti različite aspekte pri donošenju zaključaka o njegovoj ulozi kao opterećenju ili resursu.
Posebnu pažnju treba obratiti na četiri primorska grada Herceg Novi, Budva, Bar i Ulcinj u kojima se nalazi većina kapaciteta privatnog smještaja. Neophodno je uraditi snimanje kapaciteta, dobiti tačno stanje tipa smještaja, kategorije i lokacije. Bilo šta da bi se planiralo, moraju se imati tačni početni podaci.
Ništa manje nije važno pažljivo upravljati razvojem sredina koje pokazuju tendenciju rasta kapaciteta privatnog smještaja. Odlukama na opštinskom nivou može se obezbijediti planski, održivi razvoj.
Moj je stav da privatni smještaj u Crnoj Gori glavni generator razvoja. To je aktivan sistem, prilagodljiv, fleksibilan, premoćan.
Kroz procese standardizacije i brendiranja u modele difuznih hotela zasigurno bi se minimizirala sezonalnost i dobio bi se proizvod koji je više nego odgovarajući za organizovanu prodaju preko turističkih agencija.
Autor: Branka Džoganović
Želim da se pridružim Zajednici izdavalaca smještaja
