P. Kakva je trenutno sezona za vlasnike privatnog smještaja u poređenju sa prethodnim godinama?

BDž. Sezona 2025. za većinu izdavalaca privatnog smještaja u Crnoj Gori protiče ispod očekivanja, i to ne zbog manjka truda domaćina, već zbog izostanka koordinacije i ozbiljne pripreme od strane nadležnih.

Problemi na koje svakodnevno ukazujemo – nesredjene plaže, saobraćajni kolapsi, skromna avio povezanost i nedostatak sadržaja van gradskog centra – nisu iznenadjenje. To su poznate tačke rizika koje se ponavljaju iz godine u godinu, ali bez adekvatnog institucionalnog odgovora.

Izdavaoci ulažu sopstveni novac i trud da urede objekte, dočekaju goste profesionalno i pruže autentično iskustvo. Nažalost, ambijent koji gosta čeka van smještaja ne prati taj nivo kvaliteta.

Ono što dodatno zabrinjava jeste ton komunikacije predstavnika vlasti i orgaanizacija, koji kroz medije medjusobno šalju konfuzne, degradirajuće i obeshrabrujuće poruke. Umjesto afirmacije onoga što funkcioniše i zajedničkog rješavanja onoga što ne funkcioniše, često se generiše atmosfera optuživanja, što direktno utiče da naša destinacija izgleda nesigurna i haotična.

U odnosu na prethodne godine, sezona jeste formalno počela ranije, ali su rezultati vrlo neravnomjerni, a percepcija gostiju – posebno onih koji dolaze automobilom ili iz avio-destinacija – ozbiljno narušena. Sjever bilježi bolju posjećenost, duže boravke, više sadržaja, ali su smještajni kapaciteti dominantno rasporedjeni u južnoj regiji koja se suočava sa brojnim problemima.

Privatni smještaj ostaje oslonac turizma u Crnoj Gori, ali ta snaga nije podržana ni logistički ni komunikacijski. Izdavaoci zaslužuju da rade u uredjenom okruženju i u destinaciji koja ima jasan pravac razvoja – to danas nije slučaj.

P. Koji su glavni izazovi sa kojima se susreću vlasnici u ovoj sezoni – konkurencija, cijene,…

Glavni izazovi ove sezone su Nesredjeno javno okruženje – gosti ne dolaze samo zbog kreveta, već i zbog opšteg utiska, a on je ove godine slab zbog problema sa infrastrukturom, higijenom i pristupom plažama. Nelojalna konkurencija – odredjeni broj objekata bez kontrole kvaliteta i bez registracije urušava povjerenje gostiju i smanjuje vrijednost ponude onih koji rade po pravilima. Saobraćajni haos i manjak parking prostora – posebno pogadja male izdavaoce u urbanim i primorskim sredinama. Slaba avio dostupnost i kasni promotivni nastupi – gosti iz regiona dolaze uglavnom kolima, ali I oni koji dolaze avionom nailaze na prepreke. Nepredvidivi troškovi i nesrazmjerno poresko opterećenje, izostanak sistemske podrške u marketingu, rigorozne inspekcijske kontrole su dodatno otržale inače lošu situaciju.  

Uprkos svemu ovome, domaćini nastavljaju da ulažu i da gostima pružaju osjećaj sigurnosti, dobrodošlice i lokalnog doživljaja.

P. Šta bi konkretno trebalo unaprijediti u pogledu inspekcija, poreza ili kategorizacije?

BDž.Prvo i osnovno – potrebno je povjerenje, a ne strah. Inspekcije treba da imaju savjetodavnu i razvojnu ulogu, posebno prema malim domaćinstvima koja legalno posluju, a ne da im pristupaju kao potencijalnim prestupnicima.

Porez mora biti fleksibilniji – da prepoznaje sezonske oscilacije, razlike u regijama, dodatne usluge koje domaćini nude.

Kategorizacija treba da prepoznaje digitalnu prisutnost, održive prakse i saradnju sa lokalnom zajednicom. Predlažemo uvodjenje dobrovoljne sertifikacije kvaliteta za izdavaoce koji ulažu u standard, a ne samo formalne zvjezdice.

Domaćini traže jasna pravila, stabilan sistem i mogućnost da profesionalizuju svoju ponudu uz institucionalnu podršku – ne represiju.

P. Šta treba unaprijediti na državnom i lokalnom nivou da popunjenost bude bolja?

BDž. Popunjenost nije samo pitanje marketinga. Zavisi od kvaliteta ukupnog doživljaja destinacije – a tu najviše izostaje institucionalna koordinacija i proaktivnost.

Tri su stvari koje moraju hitno da se unaprijede, Infrastruktura i javni prostor – čiste plaže, parking, bezbjednost u saobraćaju i higijena prostora ne smiju zavisiti od dobre volje lokalne vlasti. Avio dostupnost i planirana promocija – promotivne aktivnosti moraju biti strateške, rane i precizno targetirane. Ne možemo čekati jul da bismo pozvali gosta za avgust. Partnerstvo sa zajednicom – lokalni dogadjaji, umrežavanje sa animatorima, vodičima i proizvodjačima, vansezonska ponuda – sve to čini razliku i izdvaja destinacije koje rastu.

Privatni smještaj nije “jeftina alternativa hotelima” – on je najrasprostranjeniji tip smještaja u Crnoj Gori. Ako ga ne osnažimo, gubimo ne samo prihode, već i povjerenje gostiju.

P. Koja je vaša poruka na kraju?

BDž. Moram jasno da kažem da izdavaoci smještaja nijesu problem – oni su dio rješenja.

Ali bez sigurnosti u sistem, povjerenja u institucije i strateške podrške – i taj dio rješenja može oslabiti. Crna Gora nije destinacija od juče I zato pozivamo nadležne da preuzmu odgovornost za propuste u pripremi sezone, prestanu sa narativom koji direktno urušava I degradira reputaciju Crne Gore, otvore dijalog sa ljudima koji žive turizam, koji imaju kapacitet I znanje.

Mi iz Udruženja izdavalaca ostajemo posvećeni principima održivog turizma, lokalnog razvoja i partnerskog djelovanja. Uvijek se odazivamo i aktivno učestvujemo u afirmativnim aktivnostima i obavezama – ali očekujemo da se i sa druge strane konačno pojavi jasna volja da turizam ne bude samo sezonska tema, već strateška vrijednost.